DA LI SU BOGATOJ EVROPI PROBLEMI IZBJEGLICE?!

Ovo je članak jedne talijanske aktivistice o gorućem pitanju problematike migranata s kojima se sve više susrećemo, ali s naglaskom na pitanje našeg odnosa prema “drugom i drugačijem”i strahu koji iz toga proizlazi. Već su stari Grci imali pojam “ksenofobija” kao “strah ili mržnju prema strancima i ljudima različite kulture”. Ili, druga riječ, “barbari” kojom su ti isti stari Grci označavali strance, tj. sve one koji nisu govorili njihov grčki jezik, te nisu pripadali njihovoj kulturi.

Koliko smo se mi danas u 21. stoljeću odmakli od antičke Grčke, koliko je moć novca i vladajućeg kapitala uspjela javnom mijenju predstaviti “najezdu” migranata kao glavni problem našeg zapadnog društva?! Iz podataka UNHCR znamo da se najveći priliv izbjeglica iz ratom zahvaćenih područja Bliskog Istoka desio tokom 2015. g. Podatak da 500 miliona stanovnika relativno bogate Evrope nije u stanju “apsorbirati” 1 milion i 200 tisuća novopridošlih, nameće neizbježno pitanje: koji cilj imaju vlade država EU, predstavljajući migrante- izbjeglice kao jedan od glavnih “kamena spoticanja”među zemljama članicama, od kojih svaka ima svoj vlastiti pristup toj problematici. Pa tako i madžarski premijer Orban, notorni desničar, u posjetu Crnoj gori, donosi na poklon “žicu za granicu”.

Možemo li razlučiti interese vladajuće klase koja borbom “jedne sirotinje (u vlastitoj državi) protiv druge ( one koja bježi od bomba i razrušenih domova), nastoji mimetizirati probleme nezaposlenosti, potplaćenog radništva, korupcije u društvu…i niza drugih neriješenih pitanja.

Ovaj nadahnuti članak govori upravo o tome. Gradonačelnik jednog od siromašnijih gradova na krajnjem jugu Italije, suprotstavlja se ksenofobnoj politici vladajuće klase i zdušno pruža okrilje i pomoć migrantima, pokazujući u prvom redu, svu humanost koja bi svima nama trebala biti prioritet.

 

RAZMIŠLJANJE GRADONAČELNIKA LUCANA ZA HUMANOST SVIJU NAS

 

“Njihov pogled prodire kroz naše sjenke”: to je naslov knjižice koja govori o dijalogu Julie Kristeve ( ateiste) i Jeana Vaniera ( vjernika) o hendikepu i strahu od drugačijeg.

Ova rečenica odzvanja mi kroz glavu danima, otkad je vlada premijera Contea i Salvinia, nasilno promoviraladirektni napad na migrante koji se pokušavaju spasiti, povjeravajući moru vlastito preživljavanje, ali i mnogim Talijanima, među kojima je i gradonačelnik kalabrijskog gradića Riace, koji već godinama upražnjava politiku solidarnosti i dobrodošlice.

U ovom slučaju TO  “njihov pogled prodire kroz naše sjenke”je izgubljen i prestrašen pogled svakog izbjeglice koji prodire kroz sjenke naše ranjivosti, našeg straha, naše smrtnosti. Ove osobe primorane na izbjeglištvo, lišene svakog identiteta, povijesti, veza, bude u nama strahove da ćemo postati kao i oni, osobe lišene svega, bez imena, bez domovine, bez osjećanja, bez posla, bez ikakvog “unutarnjeg pejsaža”, a mi, umjesto da ovaj strah preusmjerimo i smirimo, pretvarajući ga u solidarnost, u želju za upoznavanjem, dobrodošlicu, radoznalost za drugačijim svijetom i kulturama, reagiramo na najjednostavniji mogući način: branimo se, strah postaje odbijanje, migrant postaje neprijatelj koji prijeti našoj sigurnosti i koji, iznad svega, pokazuje krhkost naše ljudskosti.

Svi bismo mogli postati izbjeglice; neki ili mnogi naši pretci su to već i bili. Svi bismo dakle, mogli postati izbjeglice, izgubiti dom, osjećanja, izgubiti sami sebe, pretvoriti se samo u ljudska bića u bijegu, koja riskiraju smrt u moru ili mučenja u nekim novim logorima. Možda su tom “pogledu” Mimmo Lucano i gradić Riace, kao i mnogi drugi uz njega, pokušali dati odgovor, ne bježeći, ne izuzimajući sebe, ne odbacujući, već prihvaćajući i kazujući kroz činjenice:

Vi ste kao i mi, vi ste svi ljudi s imenom , s poviješću, s kulturom, sa svijetom sazdanim od osjećanja, tradicije, zemlje, neba. Vi ste mi, a mi bismo mogli biti vi. Zaustavimo se, suočimo se s vlastitim strahom, upoznajmo se i prepoznajmo se. Budimo i ostanimo ljudi.”

 

ROSA TAVELLA, liječnik i politička aktivistica talijanske ljevice

Prevela i obradila: Nina Nadramija

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s